
UBO registar
Nizozemska je predstavila 27. rujna 2020 novi propisi u vezi s krajnjim korisničkim vlasnikom. Propisi su potrebna promjena zbog novih Propisi EU-a povezane s izbjegavanjem poreza i korporativnom transparentnošću.
Što je UBO?
UBO je 'Krajnji vlasnik korisnika', što znači: Osoba koja zapravo kontrolira, posjeduje ili je na položaju vlasti nad tvrtkom. UBO se može kvalificirati na sljedeći način:
- Osoba s više od 25% dionica tvrtke
- Osoba s više od 25% glasačkih prava tvrtke
- Osoba koja (zapravo) kontrolira tvrtku (čak i ako ne duguje nikakve dionice
Posljednji kriterij treba uključiti scenarije u kojima osoba ima kontrolu, a da nema niti jednu dionicu. Zamislite poslovnog investitora koji je financirao tvrtku, ali pod strogim uvjetima važne će se odluke donositi samo uz odobrenje ovog investitora.
Drugi primjer mogao bi biti u scenariju imenovanog dioničara. Imenovanog dioničara često vide u offshore poreznim oazama, u kojima odvjetnik ili agent tvrtke drži dionice za klijenta ('stvarnog' vlasnika). Nizozemsko zakonodavstvo ne dopušta takvu vrstu nominiranih struktura.
Koji je cilj novog zakonodavstva
Prema novom zakonodavstvu, uvjet je za javni uvid u strukturu udjela i kontrolu nad društvima. Krajnji cilj je borba protiv izbjegavanja plaćanja poreza, prijevara, pranja novca i korupcije.
Koje se tvrtke moraju registrirati pod novom registracijom UBO-a?
- Sva javna (NV) i privatna društva s ograničenom odgovornošću (BV) kojima se ne trguje javno
- Sve ostale zaklade, zadruge i drugi privatni subjekti
Uz izuzeće
- Dionice koje kotiraju na burzi
- Samostalni trgovci / poduzeća s jednim čovjekom
- Javna poduzeća
Podaci koji će biti 'javni' ili se mogu zatražiti su sljedeći
- Ime i prezime
- Godina i mjesec rođenja
- Nacionalnost
- Država prebivališta
- Priroda i% ekonomskog interesa UBO-a
Javni dio UBO registra može se pretraživati samo na nazivu tvrtke. Pretražiti UBO registar nije moguće po imenu osobe. Traženje podataka iz registra koštat će novac.
Registar UBO pobrinut će se da slijedi smjernice europskog zakona o zaštiti podataka GDPR, kao i strožiji nizozemski Opći zakon o zaštiti podataka.